U 17 sati započela je čarobna predstava u kojoj je središnji dio pozornice predstavljao cirkuski šator, dom glavnog protagonista, dječaka koji traga za bojama i njegove obitelji koja ga podržava u toj potrazi. Dječak koji ne razlikuje boje upoznaje u šumi starca koji ga uči postavljanju pitanja koja će ga voditi do prave istine o stvarima. „Boje su u svima nama“, mogao bi biti moto ove mudre priče koja po mnogim svojim obilježjima podsjeća na Malog princa. Bilo je fascinantno gledati glumce Kazališta slijepih i slabovidnih kako se spretno i samouvjereno kreću pozornicom, slušati njihovu savršenu dikciju, uživati u humoru koji je izbijao iz skoro svake geste i rečenice. Predstavu je uljepšalo kazalište sjena projicirano na platnu šatora na kojem su se pojavljivali razni likovi i scene koje upotpunjuju priču: Zmaj koji pokušava igrati ulogu zmaja iz klasičnih bajki, ali mu to nikako ne uspijeva, kao i papirnati likovi klauna koji prikazuju cirkuske scene. U publici je bilo puno malene djece i njihovih roditelja pa smo cijelo vrijeme slušali oduševljene uzdahe dječaka i djevojčica koji su s velikim uzbuđenjem pratili zbivanja na sceni. Nakon kazališta članovi Medijske skupine kratko su se podružili, a potom ih je profesorica otpratila kući. Odlazak u kazalište bio je, sudeći po dojmovima učenika, poticajan i zanimljiv. Lektira, koju su učenici nedavno čitali i koja je izazvala veliko zanimanje, ovom je dosjetljivom i odlično odglumljenom predstavom dodatno dobila na vrijednosti.

Ivana Bašić, prof.